Prvi snijeg je uvijek najuzbudljiviji. Sve je isto, ali nekako drugačije. Više je svježine u zraku, što se osjeća sa svakim udahom, potpuna tišina i samo pucketavi zvukovi svježeg snijega pod nogama. Nešto je posebno u tim bijelim pahuljicama koje pokrivaju pejzaž, ponekad je gotovo čarobno. Snijeg nas poziva na izlazak i kretanje, na izradu snjegovića, grudanje i kreiranje snježnih anđela. Za naše prvo snježno iskustvo ove zime, odlučili smo se provozati 100 kilometara od Pule, na najvišu planinu istarskog poluotoka, Učku. Još jedna geografska značajka ove planine jest u tome da razdvaja Istarsku županiju od ostatka Hrvatske.
Kako se pripremiti za zimske uvjete?
Grad Pula, na najjužnijem dijelu Istre, ima vrlo blagu i toplu klimu, čak i zimi. Stoga se osjeća velika temperaturna razlika pri odlasku na snijegom prekrivene planine. Čim smo izašli iz auta, na planinskom prijelazu Poklon, na nadmorskoj visini od 917 metara, bilo je jasno, treba nam više slojeva. Kada planirate zimsku aktivnost, slojevito odijevanje je najvažnije. Jedna velika, debela jakna će vas držati toplim kada hladnoća tek udari. Međutim, kada se počnete kretati, ona će vas pregrijati i početi ćete se znojiti. Više tankih slojeva vas također drže na toplom, ali imate opciju postepeno ih skidati i na taj način regulirati tjelesnu temperaturu, kada postane toplije. Sve što vam treba je dobar osnovni sloj, koji će ukloniti znoj dalje od vašeg tijela, držati vas suhim i toplim. Zatim deblji srednji sloj, kao flis, lagana pernata jakna ili slično, za više topline te na kraju, vanjska jakna koja je vodo- i vjetronepropusna. Vodonepropusne hlače su također dobra ideja, ali ako ih nemate, gamaše u kombinaciji sa vodonepropusnim gojzericama, mogu biti rješenje, kako bi vaše noge i stopala ostale suhe. Na popisu odjevnih predmeta trebale bi biti, rukavice, topla kapa i šal ili marama, rezervne čarape, za svaki slučaj.
Vaš ruksak treba sadržavati termo bocu s toplim napitkom, nešto za pojesti, torbicu prve pomoći s astro folijom, rezervnu odjeću, sunčane naočale, teleskopske štapove (opcija) i spremni ste za polazak. Još jedna obavezna oprema, mobitel i/ili fotoaparat, jer je pogled s vrha apsolutno zadivljujući. Naši ruksaci obično sadrže također i hranu za mačke i pse, jer naše ljubimice, Boni i Terry, često idu s nama. Uzbudljiv dan za njih obje. Boni se uvijek osjeća energično i zaigrano na snijegu, a Terry će vidjeti snijeg prvi put u životu.
Put uzbrdo
Staza prema vrhu započinje odmah iza planinskog doma Poklon. Dobro je markirana, s crveno bijelim planinarskim oznakama na stablima, tako da je navigacija jednostavna, čak i bez vodiča. Prikladna je i za planinare početnike. U uvjetima kada je suho treba, prosječnom planinaru, oko 1 sat i 20 minuta za proći cijelu dužinu staze, koja je duga oko 3.5 kilometara, sa visinskom razlokom od 450 metara. Nama je trebalo oko 2 sata, obzirom da se pas igrao i da smo se borili s mačkom da je spremimo u dekicu u kapu ruksaka, jer je bilo prehladno da bi mala maca bila dugo nezaštićena od hladnoće (ona je htjela sama hodati), a i volimo uživati u pogledu i fotografirati pejzaže, iako je bila magla.
Staza prelazi preko asfaltirane planinske ceste 3 puta. Ako nemate želju za planinarenjem, možete se provesti autom do vrha. Kada vozite u zimskim uvjetima, bude oprezni i imajte lance za snijeg sa sobom. Na toj cesti nema puno prometa, tako da nije baš prioritetna za čišćenje snijega. Naš savjet je, kada sniježi, ostavite auto gdje je cesta očišćena i sigurna te nastavite pješke, kako ne biste zaglavili u snijegu. Tako je ionako pogled puno ljepši. Cijelim putem prema gore, planina je s vaše desne strane, a s lijeve, između stabala, puca pogled na Kvarnerski zaljev. Grane na stablima su se zaledile preko noći, a kako je počeo puhati vjetar, šuma je bila ispunjena blagim zvukovima pucanja i padanja leda na tlo.
Na vrhu
Ako ste uživali u pogledima na putu do gore, bit ćete oduševljeni kada stignete na vrh. Na sunčani, čisti dan, panorama oduzima dah. Samo morate zanemariti velike TV antene i vojni radar koji malo umanjuju ljepotu. Posljednji dio puta je po asfaltiranoj cesti. Pratite cestu skroz do malog parkirališta, i onda malo dalje, još par koraka do vrha. Vrh Vojak se izdiže na 1396 metara nad morem. No, ako želite još bolji pogled, morate se popesti na 5 metara visoku kulu. Tada, sa 1401 metra, imate ultimativni pogled od 360 stupnjeva. Na istočnoj strani nalazi se Kvarnerski zaljev s gradom Rijekom, planinama Gorskog kotra, planinskim lanacem Velebitom, otocima Krkom, Cresom i Lošinjem. Na jugu se raspoznaje završetak Istarskog poluotoka i rt Kamenjak. Zapadno, brežuljkasta unutrašnjost Istre i dijelovi Italije. Na sjeveru se unedogled protežu Alpe. Savršeno Alpe-Adria iskustvo.
Povratak
Taj dan bila je magla, pa nismo imali pogled osim bjeline. Nismo se mogli ni popeti na kulu budući su stepenice bile okovane ledom. No, već smo bili gore nekoliko puta pa nam nije teško palo. Došlo je vrijeme za povratak. Ovaj put smo izabrali drugu stazu za silazak. Odlučili smo ići po cesti. Kako se tada ispostavilo, to nije bio najbolji izbor. Stopala su nas počela boljeti od hodanja po tvrdom asfaltu, te smo na prvom križanju ipak nastavili silazak po planinarskoj stazi. Stopala su nam bila zahvalna na mekanom snijegu. Nekoliko proklizavanja kasnije, bili smo dolje kraj auta.
Na kraju, nahranili smo ljubimce i uživali u šalici toplog čaja u autu. Jedino bolje do toga bilo bi pojesti topli obrok i palačinke u planinarskom domu, ali zbog Covida-19, ovaj put bio je zatvoren. Bio je to lijep dan u prirodi, a nama je došlo vrijeme za povratak u Pulu.